U hrvatskom civilnom društvu postoji jedan tihi, ali duboko ukorijenjen problem: velike organizacije s mrežom ogranaka/podružnica bez pravne osobnosti. Takav model prisutan je u više sektora — od braniteljskih udruga, preko Matice umirovljenika, pa sve do nekih sportskih i kulturnih saveza.
Na prvi pogled, to izgleda kao snaga: mreža, brojnost, prisutnost u svakoj općini, “masovnost”.
Ali u praksi, upravo taj model često koči razvoj civilnog društva, ograničava lokalne inicijative i pretvara udruge u političke ovisnike, a ne u samostalne aktere.
Zašto?
1. Ogranci/podružnice bez pravne osobnosti nemaju odgovornost — ali imaju utjecaj
Ogranak/podružnica koji nije pravna osoba:
- ne vodi knjige
- ne podnosi izvješća
- ne može biti nositelj projekta
- ne može se javiti na natječaje
- ne može imati vlastiti proračun
- ne može imati formalnu odgovornost
Ali može:
- predstavljati se kao “udruga”
- nastupati u ime branitelja ili umirovljenika
- sudjelovati u protokolu
- biti “partner” lokalnoj vlasti
- stvarati dojam organiziranosti
To je organizacijski paradoks: najmanje odgovorni akteri često imaju najveći lokalni utjecaj.
2. Ogranci/podružnice su idealni za političku kontrolu
Model ogranaka/podružnica bez pravne osobnosti savršeno odgovara lokalnim političkim strukturama.
Zašto?
Jer ogranak/podružnica:
- ovisi o dobroj volji načelnika/gradonačelnika
- ne može samostalno tražiti sredstva
- ne može razvijati projekte
- ne može postati previše jak
- ne može biti neovisan
- ne može biti partner — samo “produžena ruka”
To stvara odnos:
“Mi vama prostor, autobus i ručak — vi nama lojalnost.”
To nije civilno društvo. To je klijentelizam.
3. Ogranci/podružnice sputavaju razvoj lokalnih inicijativa
Kada ogranak/podružnica nema pravnu osobnost, lokalni aktivisti:
- ne mogu pokrenuti vlastite projekte
- ne mogu razvijati programe
- ne mogu privući sredstva
- ne mogu graditi timove
- ne mogu stvarati nasljednike
- ne mogu profesionalizirati rad
Sve se svodi na:
- članarinu
- protokol
- povremene aktivnosti
- ovisnost o JLS
To je model koji održava pasivnost, a ne razvoj.
4. Ogranci/podružnice stvaraju lažnu sliku “masovnosti”
Velike organizacije često se predstavljaju kao:
- “najbrojnije”
- “najrasprostranjenije”
- “najorganiziranije”
Ali broj ogranaka/podružnica nije isto što i broj aktivnih članova. A broj aktivnih članova nije isto što i broj ljudi koji rade.
U mnogim slučajevima:
- ogranci/podružnice postoje samo na papiru
- predsjednici su figure bez ovlasti
- tajnici ubiru članarinu, ali ne provode programe
- aktivnosti su minimalne
- projekti ne postoje
To stvara iluziju snage, ali ne i stvarnu snagu.
5. Ogranci/podružnice onemogućuju financijski razvoj
Ovo je ključna točka.
Ogranak/podružnnica bez pravne osobnosti:
- ne može se javiti na natječaje Ministarstva hrvatskih branitelja
- ne može se javiti na natječaje županije
- ne može se javiti na EU fondove
- ne može provoditi projekte
- ne može zaposliti ljude
- ne može osigurati održivost
A JLS nikada neće dati 6.000–10.000 € godišnje koliko bi ogranak mogao dobiti kroz tri obljetnice MHB-a.
Dakle:
ogranci/podružnice su osuđeni na siromaštvo, a time i na pasivnost.
6. Ogranci/poružnice stvaraju ovisnost o “centru”
Velike organizacije s ograncima/podružnicama funkcioniraju kao političke stranke:
- centralna uprava
- lokalni ogranci
- vertikalna lojalnost
- kontrola narativa
- kontrola protokola
- kontrola vidljivosti
To nije civilno društvo. To je organizacijski model političke infrastrukture.
I zato ogranci ne žele pravnu osobnost: pravna osobnost znači samostalnost, a samostalnost znači slabiju kontrolu centra.
7. Tko najviše gubi?
Tri skupine:
1) Lokalni aktivisti
Jer ne mogu razvijati svoje ideje.
2) Branitelji i umirovljenici
Jer dobivaju minimalne aktivnosti, minimalnu podršku i minimalna prava.
3) Civilno društvo
Jer se umjesto razvoja dobiva stagnacija.
Zaključak: vrijeme je za promjenu modela
Ovaj članak nije kritika jedne organizacije. Ovo je analiza modela koji se ponavlja u više sektora i koji ima isti učinak:
- koči razvoj
- stvara ovisnost
- održava pasivnost
- pogoduje politici
- guši lokalne inicijative
- sprječava profesionalizaciju
Rješenje nije ukidanje ogranaka/podružnica. Rješenje je davanje pravne osobnosti onima koji žele raditi.
Jer civilno društvo može rasti samo kada:
- postoji odgovornost
- postoji samostalnost
- postoji financijska održivost
- postoji tim
- postoji nasljeđivanje
- postoji razvoj
A to je moguće samo kada lokalni ogranci postanu prave udruge, a ne organizacijski privjesci.
Željko Tomašić