U malim lokalnim sredinama postoji jedna posebna vrsta političkog bića. Nije to gradonačelnik, nije načelnik, nije dužnosnik. To je — Njegova Svetost JLS.
Ne radi se o osobi, nego o transformaciji. Onoga trenutka kada mještanin postane izabrani predstavnik, dogodi se čudesna metamorfoza: obični čovjek, koji je jučer stajao u redu u dućanu i pozdravljao susjede, sutra već hoda kao da ga nose nevidljivi ministri, a iza njega pušu vjetrovi povijesne važnosti.
U tom trenutku prestaje biti mještanin. Postaje institucija. A institucija, naravno, ne griješi.
Pokondirena Tikva 2.0
Nušić je davno opisao fenomen društvenog prenapuhavanja, ali današnja verzija ima modernije dekoracije:
- službeni automobil za relaciju od 3 kilometra
- svečane sjednice za svaku drugu sijalicu
- fotografiranje s lopatom, škarama, metlom i svakim predmetom koji se može držati u ruci
- objave na društvenim mrežama koje sugeriraju da se radi o državničkim pothvatima
I naravno — podrepaši.
To su oni koji se pojavljuju čim Njegova Svetost JLS izgovori „treba“. Ne savjetnici, ne stručnjaci, ne ljudi koji znaju posao. Nego oni koji su:
- obrazovanjem ispod razine
- karakterom iznad poslušnosti
- ambicijom ispod prosječnosti
- a lojalnošću iznad svake mjere
Njegova Svetost JLS ne okuplja stručnjake. Stručnjaci postavljaju pitanja. Podrepaši klimaju glavom.
Projekti bez studija isplativosti: Sveti čin improvizacije
U uređenim sredinama projekti se planiraju, analiziraju, procjenjuju. U malim sredinama — projekti se dogode.
Bez studije isplativosti. Bez analize troškova. Bez dugoročne vizije.
Jer Njegova Svetost JLS zna. On osjeća. On vidi dalje od svih.
A ako projekt ne uspije, uvijek postoji krivac: „Nismo dobili sredstva“, „Ministarstvo nije razumjelo“, „Netko je opstruirao“.
Nikada nije problem u tome da projekt nije bio promišljen. Jer Svetost ne griješi.
Branitelji kao dekor, a ne korektiv
Posebno je zanimljiv odnos prema braniteljima.
U sredinama gdje je članstvo u ograncima braniteljskih udruga manje od 10% stvarnih branitelja, stvara se iluzija da ogranak predstavlja cijelu populaciju.
A tko je na čelu ogranka? Često — član Skupštine JLS. I onda se stvara savršena politička konstrukcija:
- ogranak bez pravne osobnosti
- predsjednik ogranka kao „predstavnik svih branitelja“
- JLS koja se hvali „svojom braniteljskom udrugom“
- a stvarni branitelji — izvan sustava, izvan odluka, izvan vidljivosti
To nije poštovanje. To je instrumentalizacija.
Branitelji postaju dekor na svečanim sjednicama, a ne korektiv vlasti. Postaju kulisa, a ne glas. Postaju „naši branitelji“, a ne branitelji Republike Hrvatske.
Izbori kao rodbinski referendum
U takvim sredinama izbori nisu korektiv vlasti. Oni su:
- rodbinski popis
- podanička obaveza
- ritual lojalnosti
- potvrda da je Njegova Svetost JLS još uvijek „naš čovjek“
A „naš čovjek“ je najopasniji oblik političke moći. Jer kad je „naš“, onda mu se sve oprašta. A kad mu se sve oprašta, onda radi sve što poželi.
Uloga branitelja u razbijanju lokalnih mitova
Branitelji imaju jednu rijetku, ali ključnu ulogu: razbijati mit o svetosti lokalne vlasti.
Ne zato što su protiv vlasti. Nego zato što su za istinu.
Branitelji su jedina društvena skupina koja je dokazala da zna reći „ne“ kad je najteže. I zato je njihova uloga u malim sredinama važna:
- da razbiju iluziju da je JLS „svetost“
- da pokažu da je načelnik samo mještanin s mandatom
- da podsjete da vlast postoji zbog općine, a ne općina zbog vlasti
- da vrate dostojanstvo braniteljima koji nisu dio podaničkih struktura
- da budu korektiv, a ne dekor
Jer ako branitelji šute, onda Njegova Svetost JLS postaje — doživotna svetost.
A to je već politička teologija, ne demokracija.
Željko Tomašić