Civilni sektor postoji da bude neovisan. A što ako nije?
U demokratskom sustavu civilni sektor mora biti neovisan od vlasti. Kada vlast ima “svoju” udrugu — financiranu, kadroviranu, politički usklađenu — tada civilni sektor prestaje biti korektiv i postaje dekor. U Međimurju se upravo to događa: većina JLS smatra ogranke UDVDR PMŽ svojim udrugama, a Županija ih financira kao da su dio sustava, a ne dio civilnog društva.
1. Ogranci UDVDR PMŽ kao produžena ruka lokalne vlasti
U mnogim JLS ogranci UDVDR PMŽ nemaju pravnu osobnost, ali se tretiraju kao “službene braniteljske udruge” pojedinih načelnika i gradonačelnika. To znači:
- sredstva se dodjeljuju bez stvarne evaluacije,
- kriteriji se prilagođavaju unaprijed odabranim korisnicima,
- udruge se koriste za protokolarne potrebe,
- članstvo se svodi na nekoliko istomišljenika koji održavaju status quo.
To nije civilni sektor. To je klijentelistički model koji se prikazuje kao civilno društvo.
2. Financiranje bez kriterija – primjer Međimurske županije
Na javnim natječajima Županije za sufinanciranje projekata:
- UDVDR PMŽ redovito dobiva 95–100% traženih sredstava,
- ostale braniteljske udruge dobivaju 20–40%,
- evaluacija projekata se ne provodi,
- kvaliteta prijave nije kriterij,
- javni interes nije mjerilo,
- transparentnost ne postoji.
To nije sustav potpore civilnom sektoru. To je sustav preferencijalnog financiranja jedne udruge.
Kada jedna udruga dobiva sve, a druge dobivaju mrvice, onda civilni sektor nije pluralan — nego kontroliran.
3. Zašto se iz UDVDR PMŽ nikada ne čuje kritika župana?
Odgovor je jednostavan: tko ovisi o vlasti, ne može biti korektiv vlasti.
Ako Županija godinama financira tajnika UDVDR PMŽ, ako se sredstva dodjeljuju bez kriterija, ako se udruga koristi kao protokolarni partner, onda je jasno zašto:
- iz UDVDR PMŽ nikada nije izrečena kritika župana,
- nikada nije ukazano na propuste,
- nikada nije pokrenuta inicijativa za poboljšanje položaja branitelja,
- nikada nije zatražena veća transparentnost,
- nikada nije progovoreno o neispunjenim zakonskim obvezama Županije.
To nije slučajnost. To je posljedica ovisnosti.
4. Zašto je BZ u “nemilosti”?
Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO radi ono što civilni sektor mora raditi:
- ukazuje na propuste,
- traži poštivanje zakona,
- brani prava branitelja,
- štiti dignitet Domovinskog rata,
- traži transparentnost,
- traži jednak tretman svih udruga.
U sustavu gdje vlast preferira jednu udrugu, svaka druga koja se usudi govoriti — postaje “problematična”.
BZ nije u nemilosti zato što radi nešto loše. BZ je u nemilosti zato što radi ono što bi svaka braniteljska udruga trebala raditi: biti glas branitelja, a ne glas vlasti.
5. Može li civilni sektor biti korektiv vlasti ako je financijski ovisan o vlasti?
Ne može.
Civilni sektor može biti korektiv vlasti samo ako je:
- neovisan,
- pluralan,
- transparentan,
- ravnopravno financiran,
- otvoren za kritiku,
- zaštićen od političkog pritiska.
U Međimurju to nije slučaj. Zato branitelji u takvom sustavu ne mogu biti korektiv vlasti — osim ako se organiziraju izvan struktura koje vlast kontrolira.
6. Branitelji mogu biti korektiv vlasti samo ako su slobodni
Branitelji imaju pravo i dužnost biti korektiv vlasti. Ali to pravo nestaje kada vlast:
- financira samo “svoje” udruge,
- kadrovira njihove tajnike,
- ignorira zakonske obveze,
- marginalizira udruge koje postavljaju pitanja,
- nagrađuje šutnju, a kažnjava inicijativu.
Zato je uloga BZ i partnerskih udruga ključna: one vraćaju branitelje u civilni sektor kao građane, a ne kao dekor vlasti.
Demokracija počiva na korektivu. A korektiv počiva na hrabrosti. BZ je tu hrabrost pokazao — i zato je važan.
Željko Tomašić