U braniteljskoj populaciji povremeno se pojavljuje sintagma “istinski branitelji”, kao da postoje dvije vrste sudionika Domovinskog rata: oni “pravi” i oni “manje pravi”. Takva podjela ne postoji ni u jednom zakonu, ni u jednoj službenoj evidenciji, ni u ijednom pravnom aktu Republike Hrvatske. Ona postoji samo u govoru pojedinaca — i upravo zato zaslužuje ozbiljnu analizu.
1. Zakon poznaje samo jednu kategoriju: hrvatski branitelj
Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata jasno definira tko jest, a tko nije branitelj. Ne postoji kategorija “istinski”, “neistinski”, “pravi”, “lažni”, “više vrijedni” ili “manje vrijedni” branitelji.
Ako je netko status stekao zakonito — on je branitelj. Ako ga je stekao nezakonito — on nije “lažni branitelj”, nego počinitelj kaznenog djela, i to je potpuno druga pravna kategorija. Svaki građanin RH dužan je takvo djelo prijaviti, a ne stvarati paralelne “moralne sudove” koji samo potiču nepovjerenje i razdor.
2. Zašto se onda pojavljuje potreba za “istinskim braniteljima”?
U pravilu iz dva razloga:
- subjektivni osjećaj vlastite veće zasluge,
- potreba da se vlastita uloga izdigne iznad drugih.
To je ljudski razumljivo, ali društveno i zajednički — štetno. Domovinski rat nije bio natjecanje pojedinaca, nego kolektivni napor u kojem je svaka uloga bila dio iste obrambene strukture.
U ratu vrijedi jednostavno pravilo: bez kuharice u logistici nema uspjeha na prvoj crti. Bez saniteta, veze, intendantske službe, vozača, izviđača, skladištara, mehaničara, zapovjednika, mobilizacijskih ureda — nema obrane.
3. Dragovoljci i mobilizirani: stvarna slika, a ne mitovi
Često se čuje: “Nas je bilo nekoliko dragovoljaca, svi ostali su mobilizirani.”
Na prvi pogled zvuči kao snažan argument. Ali stvarnost je složenija:
- Bilo je neodaziva na mobilizaciju, često bez posljedica. To znači da je i odaziv na mobilizacijski poziv u velikoj mjeri bio dragovoljan čin.
- Bilo je onih koji su bez poziva došli na crtu, ostali dan ili dva, pa se povukli jer nisu bili mobilizirani i “mogli su raditi što hoće”. Je li to dragovoljstvo?
- Bilo je onih koji su se odazvali mobilizaciji i ostali do kraja rata, uz kratke odmore kod kuće. Je li to manje vrijedno?
Zakon je zato vrlo precizno definirao pojam dragovoljca — upravo zato da se izbjegnu subjektivne interpretacije i naknadne “kategorizacije” koje dijele ljude.
4. Kako nastaju podjele i zašto su opasne
Sintagme poput:
- “istinski branitelji”
- “mi dragovoljci, oni mobilizirani”
- “mi s prve crte, oni iz pozadine”
- “da nije bilo nas…”
…nisu samo retoričke figure. One stvaraju unutarnje rascjepe, potiču nepovjerenje i narušavaju zajedništvo koje je u ratu bilo presudno.
Najčešće ih šire upravo oni koji tvrde da je “na crti sve bilo neorganizirano” i da su “oni sami držali položaje”. Takve izjave ne govore o stvarnom stanju na bojištu, nego o potrebi pojedinca da vlastitu ulogu učini većom nego što jest.
A istina je jednostavna: Domovinski rat je dobiven organizacijom, sustavom, zapovijedanjem i zajedništvom — ne individualnim mitovima.
5. Šteta koju takve devijacije čine braniteljskoj populaciji
Ovakve podjele imaju nekoliko posljedica:
- slabe povjerenje unutar braniteljske zajednice
- potkopavaju vjerodostojnost braniteljskih udruga
- otvaraju prostor manipulacijama izvana
- stvaraju lažnu sliku o Domovinskom ratu kao kaotičnom i neorganiziranom
- udaljavaju mlade generacije od razumijevanja stvarne naravi obrane Hrvatske
Najveća šteta je što se narušava ono što je u ratu bilo najvažnije: zajedništvo i međusobno poštovanje.
6. Branitelji kao korektiv: odgovornost za istinu
Uloga braniteljskih udruga nije samo čuvanje uspomene, nego i korekcija devijacija koje se pojavljuju u javnom prostoru.
To znači:
- braniti zakonske definicije, a ne subjektivne etikete
- čuvati dostojanstvo svih branitelja, bez rangiranja
- odbaciti mitove koji dijele populaciju
- jasno reći da je svaka uloga u obrani bila važna
- podsjetiti da je Domovinski rat bio organiziran, strukturiran i uspješan upravo zato što je bio zajednički
Zaključak: zajedništvo je jače od mitova
Sintagma “istinski branitelji” nije izraz poštovanja, nego alat podjele. Zakon poznaje samo branitelje — i to je jedina kategorija koja ima smisla.
Sve ostalo su osobne interpretacije koje ne služe ni istini, ni zajednici, ni budućim generacijama.
Branitelji su ostavština Domovinskog rata. A ostavština mora biti ujedinjena, vjerodostojna i dostojanstvena — ne podijeljena mitovima.
Željko Tomašić