U hrvatskom civilnom društvu postoji jedan tihi, ali duboko ukorijenjen problem: velike organizacije s mrežom ogranaka/podružnica bez pravne osobnosti. Takav model prisutan je u više sektora — od braniteljskih udruga, preko Matice umirovljenika, pa sve do nekih sportskih i kulturnih saveza.

Na prvi pogled, to izgleda kao snaga: mreža, brojnost, prisutnost u svakoj općini, “masovnost”.

Ali u praksi, upravo taj model često koči razvoj civilnog društva, ograničava lokalne inicijative i pretvara udruge u političke ovisnike, a ne u samostalne aktere.

Zašto?

1. Ogranci/podružnice bez pravne osobnosti nemaju odgovornost — ali imaju utjecaj

Ogranak/podružnica koji nije pravna osoba:

• ne vodi knjige
• ne podnosi izvješća
• ne može biti nositelj projekta
• ne može se javiti na natječaje
• ne može imati vlastiti proračun
• ne može imati formalnu odgovornost

Ali može:

• predstavljati se kao “udruga”
• nastupati u ime branitelja ili umirovljenika
• sudjelovati u protokolu
• biti “partner” lokalnoj vlasti
• stvarati dojam organiziranosti

To je organizacijski paradoks: najmanje odgovorni akteri često imaju najveći lokalni utjecaj.

2. Ogranci/podružnice su idealni za političku kontrolu

Model ogranaka/podružnica bez pravne osobnosti savršeno odgovara lokalnim političkim strukturama.

Zašto?

Jer ogranak/podružnica:

• ovisi o dobroj volji načelnika/gradonačelnika
• ne može samostalno tražiti sredstva
• ne može razvijati projekte
• ne može postati previše jak
• ne može biti neovisan
• ne može biti partner — samo “produžena ruka”

To stvara odnos:

“Mi vama prostor, autobus i ručak — vi nama lojalnost.”

To nije civilno društvo. To je klijentelizam.

3. Ogranci/podružnice sputavaju razvoj lokalnih inicijativa

Kada ogranak/podružnica nema pravnu osobnost, lokalni aktivisti:

• ne mogu pokrenuti vlastite projekte
• ne mogu razvijati programe
• ne mogu privući sredstva
• ne mogu graditi timove
• ne mogu stvarati nasljednike
• ne mogu profesionalizirati rad

Sve se svodi na:

• članarinu
• protokol
• povremene aktivnosti
• ovisnost o JLS

To je model koji održava pasivnost, a ne razvoj.

4. Ogranci/podružnice stvaraju lažnu sliku “masovnosti”

Velike organizacije često se predstavljaju kao:

• “najbrojnije”
• “najrasprostranjenije”
• “najorganiziranije”

Ali broj ogranaka/podružnica nije isto što i broj aktivnih članova. A broj aktivnih članova nije isto što i broj ljudi koji rade.

U mnogim slučajevima:

• ogranci/podružnice postoje samo na papiru
• predsjednici su figure bez ovlasti
• tajnici ubiru članarinu, ali ne provode programe
• aktivnosti su minimalne
• projekti ne postoje

To stvara iluziju snage, ali ne i stvarnu snagu.

5. Ogranci/podružnice onemogućuju financijski razvoj

Ovo je ključna točka.

Ogranak/podružnnica bez pravne osobnosti:

• ne može se javiti na natječaje Ministarstva hrvatskih branitelja
• ne može se javiti na natječaje županije
• ne može se javiti na EU fondove
• ne može provoditi projekte
• ne može zaposliti ljude
• ne može osigurati održivost

A JLS nikada neće dati 6.000–10.000 € godišnje koliko bi ogranak mogao dobiti kroz tri obljetnice MHB-a.

Dakle:

ogranci/podružnice su osuđeni na siromaštvo, a time i na pasivnost.

6. Ogranci/poružnice stvaraju ovisnost o “centru”

Velike organizacije s ograncima/podružnicama funkcioniraju kao političke stranke:

• centralna uprava
• lokalni ogranci
• vertikalna lojalnost
• kontrola narativa
• kontrola protokola
• kontrola vidljivosti

To nije civilno društvo. To je organizacijski model političke infrastrukture.

I zato ogranci ne žele pravnu osobnost: pravna osobnost znači samostalnost, a samostalnost znači slabiju kontrolu centra.

7. Tko najviše gubi?

Tri skupine:

1) Lokalni aktivisti

Jer ne mogu razvijati svoje ideje.

2) Branitelji i umirovljenici

Jer dobivaju minimalne aktivnosti, minimalnu podršku i minimalna prava.

3) Civilno društvo

Jer se umjesto razvoja dobiva stagnacija.

Zaključak: vrijeme je za promjenu modela

Ovaj članak nije kritika jedne organizacije. Ovo je analiza modela koji se ponavlja u više sektora i koji ima isti učinak:

• koči razvoj
• stvara ovisnost
• održava pasivnost
• pogoduje politici
• guši lokalne inicijative
• sprječava profesionalizaciju

Rješenje nije ukidanje ogranaka/podružnica. Rješenje je davanje pravne osobnosti onima koji žele raditi.

Jer civilno društvo može rasti samo kada:

• postoji odgovornost
• postoji samostalnost
• postoji financijska održivost
• postoji tim
• postoji nasljeđivanje
• postoji razvoj

A to je moguće samo kada lokalni ogranci postanu prave udruge, a ne organizacijski privjesci.

Željko Tomašić