vako proljeće u Hrvatskoj donosi val ekoloških akcija. Čiste se šume, obale, parkovi, kvartovi. U takve aktivnosti često se uključuju i braniteljske udruge — iz dobre volje, osjećaja odgovornosti prema zajednici i želje da doprinesu. No postavlja se važno pitanje: gdje je granica između korisnog volontiranja i narušavanja dostojanstva braniteljske populacije?
1. Braniteljske udruge nisu osnovane da bi zamjenjivale komunalne službe
Temeljna svrha braniteljskih udruga je jasna: očuvanje digniteta Domovinskog rata, briga o braniteljima i promicanje vrijednosti koje su iz rata proizašle.
Uključivanje u ekološke akcije može biti lijep dodatak toj misiji, ali nikako ne smije postati zamjena za posao komunalnih redara, komunalnih poduzeća ili lokalne samouprave. Branitelji nisu i ne smiju biti „smetlari u civilu“ koji čiste tuđe neodgovorno ponašanje.
Ako je netko bacio smeće u kvart, to je problem komunalnog sustava — ne braniteljske populacije.
2. Gdje je onda pravo mjesto branitelja u eko akcijama?
Postoji prostor u kojem sudjelovanje braniteljskih udruga ima smisla, dostojanstvo i simboliku:
- uređenje okoliša spomenika i obilježja Domovinskog rata
- čišćenje i uređenje grobova poginulih branitelja
- sadnja cvijeća, uređenje zelenila i postavljanje svijeća kod spomen-obilježja
- briga o prostorima koji imaju povijesnu ili memorijalnu vrijednost
To su aktivnosti koje izravno proizlaze iz misije udruga i koje jačaju kulturu sjećanja.
3. Zašto je važno zadržati jasnu granicu
Ako braniteljske udruge preuzmu poslove koji pripadaju komunalnim službama, događa se nekoliko štetnih posljedica:
- gubi se jasna svrha udruga
- branitelji se stavljaju u ulogu koja nije dostojna njihove žrtve
- lokalne vlasti dobivaju alibi da ne rade svoj posao
- stvara se pogrešna slika da su branitelji „za sve“
Branitelji su u Domovinskom ratu branili državu, a ne tuđe navike bacanja otpada. Njihova uloga u društvu mora ostati jasna i prepoznatljiva.
4. Volontiranje da — ali smisleno, dostojanstveno i u skladu s misijom
Braniteljske udruge mogu i trebaju biti aktivne u zajednici. Ali njihovo sudjelovanje mora biti:
- usmjereno na memorijalne lokacije
- povezano s identitetom i vrijednostima Domovinskog rata
- organizirano tako da ne zamjenjuje profesionalne službe
- prepoznato i podržano od lokalne samouprave
Takav angažman ne samo da je koristan, nego i jača ugled branitelja u društvu.
Zaključak
Branitelji nisu komunalni radnici. Njihova uloga u društvu je veća, dublja i važnija.
Sudjelovanje u ekološkim akcijama ima smisla samo kada je povezano s čuvanjem sjećanja, dostojanstva i vrijednosti Domovinskog rata. Sve izvan toga riskira pretvaranje branitelja u rješenje za tuđe propuste — a to nije ni pravedno ni primjereno.