Zašto su mnoge udruge u Hrvatskoj ostale u podređenom, klijentskom i „partijskom“ obrascu djelovanja?
Civilni sektor je u demokraciji zamišljen kao najslobodniji prostor društvenog djelovanja: prostor u kojem se građani udružuju radi javnog dobra, neovisno o politici, tržištu i državnoj upravi. U praksi, međutim, velik dio hrvatskih udruga i danas funkcionira prema obrascima koji više nalikuju na ostatke totalitarnog sustava nego na moderne demokratske standarde.
Ovaj članak objašnjava zašto se to dogodilo, kako se ti obrasci prepoznaju i što udruge mogu učiniti da se oslobode klijentelizma i postanu stvarna snaga demokracije.
1. Povijesni razlog: udruge su u bivšem sustavu bile produžena ruka politike
U socijalističkom sustavu udruge nisu bile autonomne organizacije građana. One su bile:
- instrument političke mobilizacije
- organizacijski produžetak Partije
- mehanizam društvene kontrole
- formalni okvir za „masovne organizacije“ (SSRN, omladina, sindikati…)
U takvom sustavu nije postojala kultura autonomije, niti ideja da udruge mogu kritički djelovati prema vlasti. Nakon 1990. godine, iako je politički sustav promijenjen, organizacijska kultura u mnogim sredinama ostala je ista.
2. Zašto se obrasci totalitarnog upravljanja i danas vide u udrugama?
a) Predsjednik kao „jedina ovlaštena osoba“
Iako suvremeni statuti predviđaju tijela upravljanja, mnoge udruge i dalje funkcioniraju kao da je predsjednik:
- jedini donositelj odluka
- jedini tumač statuta
- jedini kontakt s institucijama
- jedini koji „smije“ govoriti u ime udruge
To je direktan ostatak modela u kojem je „sekretar“ bio apsolutni autoritet.
b) Sastanci po obrascu partijskih sjednica
U mnogim udrugama i danas se održavaju sastanci koji izgledaju kao nekadašnje sjednice SKJ:
- radno predsjedništvo
- dva ovjerovoditelja
- formalističko čitanje dnevnog reda
- glasanje „tko je za – tko je protiv“ bez stvarne rasprave
- zapisnici koji služe samo kao forma
Iako statuti jasno propisuju da sjednicu vodi predsjednik, a zapisnik vodi tajnik, mnoge udruge i dalje koriste zastarjele obrasce koji nemaju nikakvo uporište u zakonu.
c) Strah od odgovornosti i izbjegavanje demokratskog odlučivanja
U mnogim sredinama postoji uvjerenje da je demokratska rasprava „opasna“, da može izazvati sukobe ili „probleme s gradom/županijom“. Zato se odluke donose:
- unaprijed dogovoreno
- bez stvarne rasprave
- bez uključivanja članova
- često samo da bi se zadovoljila forma
To je naslijeđe vremena u kojem je svaka inicijativa „odozdo“ bila nepoželjna.
3. Klijentelizam: zašto su udruge u podređenom odnosu prema lokalnim moćnicima
a) Financijska ovisnost
Najveći dio udruga ovisi o:
- lokalnim proračunima
- županijskim natječajima
- političkoj dobroj volji
Zbog toga se stvara patronski odnos: „Ako želiš sredstva – moraš biti poslušan.“
b) Pogrešno shvaćanje sufinanciranja
U mnogim JLS-ovima postoji praksa da se projektima odobrava manje od 50% potrebnih sredstava. To znači:
- projekt nije prihvaćen
- udruga nije dobila sredstva za provedbu
- nego je udruga sufinancirala JLS, a ne obrnuto
To je apsurd koji se rijetko javno izgovara.
c) Udruge kao „produžena ruka vlasti“
Mnoge udruge su u praksi:
- dekoracija na manifestacijama
- instrument političkog PR-a
- tihi partneri lokalnih struktura
- ovisne o „milosti“ načelnika/gradonačelnika
Takav odnos uništava samu bit civilnog sektora.
4. Zašto udruge teško izlaze iz tog obrasca?
a) Nedostatak znanja o demokratskom upravljanju
Mnogi članovi udruga nikada nisu prošli edukaciju o:
- upravljanju organizacijama
- demokratskim procesima
- transparentnosti
- financijskom planiranju
- pravima i obvezama tijela udruge
Bez znanja – ostaje se u starim obrascima.
b) Strah od gubitka sredstava
Udruge često misle da će kritičnost dovesti do:
- uskraćivanja financiranja
- gubitka prostora
- gubitka podrške lokalnih struktura
Zbog toga biraju šutnju i poslušnost.
c) Nedostatak samopouzdanja i solidarnosti među udrugama
Udruge rijetko djeluju zajedno. Svaka se bori sama za sebe. To pogoduje klijentelizmu.
5. Kako civilni sektor može postati stvarna snaga demokracije
1. Profesionalizacija i edukacija
Udruge trebaju:
- razumjeti zakonodavni okvir
- poznavati svoja prava
- znati upravljati projektima
- koristiti suvremene modele upravljanja
2. Oslobađanje od klijentelizma
To znači:
- odbiti nepravedne uvjete
- inzistirati na transparentnim natječajima
- javno ukazivati na nepravilnosti
- graditi mreže podrške među udrugama
3. Povratak izvornom smislu civilnog sektora
Civilni sektor nije:
- servis lokalne vlasti
- PR alat
- dekoracija na manifestacijama
Civilni sektor je korektiv, partner, inovator i čuvar demokracije.
6. Zaključak: vrijeme je da udruge preuzmu svoju ulogu
Hrvatska demokracija ne može napredovati dok civilni sektor ostaje u obrascima prošlosti. Udruge moraju:
- odbaciti totalitarne organizacijske navike
- prestati biti ovisne o političkoj milosti
- vratiti se svojoj misiji – javnom dobru i interesu građana
Snaga civilnog sektora nije u poslušnosti, nego u autonomiji, znanju i hrabrosti.