Piše se i govori mnogo o ulozi hrvatskih branitelja u suvremenom društvu. Jedni smatraju da su branitelji svoje odradili u Domovinskom ratu i da se danas trebaju povući iz javnog života. Drugi očekuju da branitelji budu posebna politička snaga koja će izravno utjecati na vlast i sudjelovati u donošenju političkih odluka.
Po mom mišljenju, oba su pristupa pogrešna.
Branitelji nisu stvarali hrvatsku državu da bi njome vladali. Nisu uzimali oružje u ruke kako bi jednoga dana zauzeli političke funkcije ili postali povlaštena društvena skupina. Hrvatski branitelji stali su u obranu prava hrvatskog naroda da slobodno odlučuje o svojoj budućnosti, bira svoje predstavnike i razvija vlastite demokratske institucije.
Upravo zbog toga danas imaju pravo i obvezu postavljati pitanja o stanju demokracije, funkcioniranju institucija i odnosu vlasti prema građanima.
Ne kao politička stranka. Ne kao interesna skupina. Nego kao korektiv društvenih procesa.
Demokracija nije samo pravo izlaska na izbore
Kada se govori o demokraciji, rasprava se često svodi na izbore. Ako građani redovito izlaze na birališta i slobodno biraju vlast, smatra se da demokracija funkcionira.
Međutim, stvarnost je nešto složenija.
Pravo pitanje nije samo mogu li građani birati vlast svake četiri godine, već mogu li između izbora utjecati na javne politike, sudjelovati u donošenju odluka i biti saslušani od strane institucija koje ih predstavljaju.
Upravo tu mnogi građani osjećaju sve veći jaz između sebe i političkog sustava.
Postoje javna savjetovanja, javne rasprave, razne platforme za sudjelovanje građana i brojne procedure koje bi trebale omogućiti aktivno sudjelovanje javnosti. No iskustvo velikog broja građana, udruga i organizacija civilnog društva pokazuje da se njihovi prijedlozi najčešće odbijaju ili završavaju pod formulacijom: „Primljeno na znanje.“
Formalno je procedura provedena. Suštinski se često ništa ne mijenja.
Zbog toga među građanima sve više raste osjećaj da ih se pita samo zato što zakon to nalaže, a ne zato što njihovo mišljenje stvarno nekoga zanima.
Takav osjećaj nije dobar ni za građane ni za državu.
Političari se ne bi smjeli udaljiti od naroda
Jedan od najvećih izazova svake demokracije jest činjenica da vlast s vremenom razvija vlastitu logiku funkcioniranja.
Ljudi koji ulaze u politiku često dolaze puni energije, ideja i želje za promjenama. U prvom mandatu žele dokazati da su drugačiji od svojih prethodnika. Spremni su slušati građane, razgovarati s udrugama i tražiti nova rješenja.
Međutim, kako vrijeme prolazi, oko njih se stvara sloj administracije, savjetnika, procedura i političkih interesa.
- Polako se gubi neposredan kontakt sa stvarnim životom običnog čovjeka.
- Počinju se donositi odluke koje možda imaju administrativnu logiku, ali nemaju životnu logiku.
- To nije problem jedne stranke niti jednog političkog svjetonazora.
- To je problem svake vlasti koja predugo ostane zatvorena u vlastitim strukturama.
Zato demokracija ne smije ovisiti samo o izborima. Potrebni su korektivni mehanizmi koji će vlast podsjećati zbog koga postoji i kome služi.
Zašto baš branitelji?
Neki će reći da branitelji nemaju nikakvo posebno pravo govoriti o demokraciji.
Slažem se da nemaju pravo nametati svoje stavove samo zato što su branitelji. Ali imaju pravo govoriti kao građani koji su za stvaranje hrvatske države platili visoku cijenu.
I još važnije, imaju određenu moralnu obvezu upozoravati na procese koji udaljavaju državu od vrijednosti zbog kojih je stvarana.
Branitelji razumiju značenje odgovornosti prema zajednici. Razumiju što znači služiti nečemu većem od vlastitog interesa. Razumiju da država nije sama sebi svrha.
Država postoji zbog svojih građana.
Upravo zato branitelji mogu i trebaju upozoravati kada institucije postaju zatvorene, kada administracija postane važnija od čovjeka ili kada se javni interes podredi interesima političkih struktura.
Korektiv bez stranačke pripadnosti
Posebna vrijednost braniteljske populacije jest činjenica da se nalazi u svim političkim opcijama.
Među braniteljima postoje birači ljevice, centra i desnice.
Postoje ljudi različitih svjetonazora, vjerskih uvjerenja i političkih preferencija.
I upravo zato braniteljski korektiv ne smije biti vezan uz bilo koju političku stranku.
On mora ostati vezan uz načela.
- Ne uz političare. Ne uz vlade.
- Ne uz oporbe.
Nego uz vrijednosti.
- Kada neka vlast radi dobro, treba to priznati.
- Kada neka vlast griješi, treba to jasno reći.
- Bez obzira o kome se radi.
Takav pristup često nije politički koristan, ali je društveno koristan.
Hrvatska treba aktivne građane
Jedna od najvećih opasnosti za svaku demokraciju nije loša vlast. Lošu vlast građani prije ili kasnije zamijene.
Mnogo je opasnija ravnodušnost građana. Kada ljudi prestanu postavljati pitanja. Kada prestanu sudjelovati u javnim raspravama. Kada zaključe da njihov glas više ništa ne znači.
Tada polako slabi povjerenje u institucije, a bez povjerenja nema ni zdrave demokracije.
Zato branitelji, zajedno sa svim drugim aktivnim građanima, udrugama i organizacijama civilnog društva, mogu imati važnu ulogu u očuvanju demokratske kulture.
- Ne kao nositelji vlasti.
- Ne kao politička elita.
- Nego kao savjest društva.
Zaključak
Domovinski rat nije vođen zbog jedne stranke, jednog političara ili jedne ideologije. Vođen je zbog slobode.
Zbog prava hrvatskih građana da sami odlučuju o svojoj sudbini.
Upravo zato hrvatski branitelji i danas imaju važnu društvenu zadaću. Ne upravljati državom. Ne tražiti povlastice. Ne dijeliti građane.
Nego podsjećati da vlast postoji zbog građana, da institucije moraju biti otvorene prema narodu i da demokracija ne završava na dan izbora.
U tome je prava uloga branitelja kao korektiva društva. Jer branitelj ne mora biti uz vlast niti uz oporbu.
Ali uvijek mora biti uz Hrvatsku i njezine građane.
Željko Tomašić