Kad vijest nije vijest, nego alat
U hrvatskom medijskom prostoru posljednjih godina pojavio se jasan obrazac: gotovo svaki dan barem jedan portal objavi vijest iz Srbije ili vijest o predsjedniku Aleksandru Vučiću — bez obzira na to ima li ta informacija ikakvu stvarnu važnost za hrvatsku javnost.
Nije bitno radi li se o političkoj izjavi, prometnoj nesreći, lokalnom incidentu, trivijalnoj crnoj kronici ili prepisanoj vijesti iz srpskih tabloida. Bitno je samo da se Srbija spomene.
Ovaj fenomen nije slučajan. On je dio šire medijske prakse koja ima jasne motive i prepoznatljive učinke.
1. Algoritamski razlog: Srbija donosi klikove
Mediji danas žive od prometa, a promet se generira:
- emocionalnim temama
- konfliktima
- susjedskim odnosima
- crnom kronikom
- političkim izjavama
Srbija je za hrvatsku publiku “vruća tema”. Čak i trivijalne vijesti iz Beograda, Novog Sada ili Niša imaju:
- više klikova
- više komentara
- više dijeljenja
- više reakcija
Zato se vijesti iz Srbije objavljuju ne zato što su važne, nego zato što su profitabilne.
2. Politički razlog: Stalna prisutnost teme
Srbija je u hrvatskom političkom diskursu:
- povijesno osjetljiva tema
- emocionalno nabijena kategorija
- simbol političke napetosti
- izvor stalnih usporedbi i kontrasta
Kad se Srbija stalno spominje, javnost ostaje u stanju permanentne političke budnosti. To je korisno za:
- političke aktere
- medijske kuće
- komentatore
- društvene mreže
Stalno podsjećanje na Srbiju održava političku temperaturu i stvara okvir u kojem se lakše mobilizira javnost.
3. Medijski razlog: Jeftina produkcija sadržaja
Vijesti iz Srbije su najlakše za objaviti:
- ne treba novinar
- ne treba istraživanje
- ne treba provjera
- ne treba kontekst
- dovoljno je “prema pisanju srpskih medija”
To je najjeftiniji oblik medijskog sadržaja.
Zato ga koriste:
- veliki portali
- mali portali
- lokalni politički projekti
- privatni mediji bez redakcije
Primjer: Reporter.hr, portal koji formalno djeluje kao informativni medij, ali funkcionalno služi kao komunikacijski kanal lokalne politike, redovito preuzima vijesti iz Srbije — čak i kad nemaju nikakvu vezu s Međimurjem ili Hrvatskom.
4. Zašto se ne spominju drugi susjedi?
Vrlo jednostavno:
- Slovenija → nema klikova
- Mađarska → nema klikova
- Austrija → nema klikova
- BiH → ima klikova, ali manje
- Crna Gora → minimalno
- Italija → samo kad je nešto veliko
Srbija je jedina koja ima emocionalni naboj i političku težinu u hrvatskoj javnosti.
5. Učinak: Stvaranje medijskog refleksa
Ovakva praksa stvara nekoliko posljedica:
- Srbija postaje stalni podsjetnik u hrvatskom medijskom prostoru
- Vučić postaje stalni lik u hrvatskoj političkoj dramaturgiji
- javnost se drži u stanju emocionalne napetosti
- politički diskurs ostaje polariziran
- mediji dobivaju klikove
- lokalni portali dobivaju jeftinu popunu sadržaja
To je medijski refleks: “Ako nema vijesti — uzmi nešto iz Srbije.”
Manipulacija kroz rutinu
Ovaj obrazac nije otvorena propaganda, nego manipulacija kroz rutinu. Stalno ponavljanje jedne teme stvara dojam važnosti, iako stvarna važnost često ne postoji.
Kad se Srbija spominje svaki dan, javnost počinje vjerovati da je Srbija svaki dan važna.
To je moć medijskog ponavljanja.
Željko Tomašić