Analiza pravnog okvira, statutarnih ovlasti i prakse u radu podružnica udruga
U medijima se povremeno pojavljuju vijesti o „izbornim skupštinama“ podružnica različitih udruga, uz prisustvo političkih dužnosnika, predstavnika institucija i dodjelu priznanja. Jedan takav primjer nedavno je objavljen u regionalnim novinama, gdje se navodi:
Ovakvi događaji otvaraju važno pitanje:
Kako je moguće da podružnice — koje nisu pravne osobe — održavaju izborne skupštine, biraju predsjednike i dijele priznanja?
I još važnije:
Zašto institucije i politički dužnosnici daju legitimitet takvim događajima?
Ovaj članak donosi analizu pravnog okvira, statutarnih odredbi i prakse, s ciljem da se razjasni što podružnice smiju, a što ne smiju raditi — te zašto je ignoriranje tih razlika dugoročno štetno za cijeli civilni sektor.
1. Podružnice nisu pravne osobe
Zakon o udrugama i većina statuta braniteljskih udruga jasno propisuju:
- podružnice, ogranci i klubovi nemaju pravnu osobnost,
- ne mogu zastupati udrugu,
- ne mogu donositi odluke koje proizvode pravne učinke,
- ne mogu imati tijela upravljanja (Skupštinu, Izvršni odbor, predsjednika u pravnom smislu).
Statut Udruge ratnih veterana 1. gbr „Tigrovi“ izričito kaže:
„Podružnice, sekcije i klubovi nemaju pravnu osobnost.“ (Statut 2015., čl. 3.)
To znači:
❌ Podružnica ne može imati Skupštinu
❌ Podružnica ne može birati predsjednika
❌ Podružnica ne može donositi odluke u ime Udruge
❌ Podružnica ne može izdavati priznanja Udruge
❌ Podružnica ne može potpisivati projekte, ugovore ni izvješća
Sve navedeno pripada isključivo Udruzi kao pravnoj osobi.
2. Skupština postoji samo na razini Udruge
Skupština je najviše tijelo upravljanja i postoji isključivo na razini Udruge:
„Skupština Udruge najviše je tijelo upravljanja.“ (Statut 2015., čl. 18.)
Podružnica može održati:
- sastanak članova,
- radni sastanak,
- sastanak za prijedloge delegata.
Ali to nije Skupština u pravnom smislu.
Korištenje termina „izborna Skupština podružnice“ stvara pogrešan dojam o ovlastima i može dovesti u zabludu članove, javnost i institucije.
3. Tko imenuje voditelja podružnice?
Statut propisuje:
„Odluku o osnivanju podružnica donosi Predsjedništvo Udruge.“ (Statut 2015., čl. 3.)
Izmjene iz 2017. dodaju:
„Odluku o osnivanju podružnica… potvrđuje Skupština Udruge.“
Dakle:
✔ Podružnica može predložiti voditelja
❌ Podružnica ga ne može sama izabrati
✔ Voditelja imenuje Predsjedništvo Udruge
✔ Osnivanje podružnice mora biti potvrđeno na Skupštini Udruge
Ako takve odluke nema — podružnica formalno ne postoji.
4. Podružnice ne mogu izdavati priznanja
Statut jasno propisuje:
„Zahvalnice, priznanja i nagrade dodjeljuje Predsjednik Udruge na prijedlog Predsjedništva.“ (Statut 2015., čl. 42.)
Dakle:
❌ Podružnica ne može potpisivati priznanja
❌ Podružnica ne može donositi odluke o dodjeli
❌ Podružnica ne može koristiti pečat Udruge bez ovlasti
Ako predsjednik podružnice dijeli priznanja — to je izvan ovlasti.
5. Zašto institucije i političari daju legitimitet?
Razlozi su jednostavni:
- politički je korisno „pokazati se“ na događajima,
- udruge žele vidljivost i podršku,
- podružnice žele status i autonomiju,
- nitko ne želi otvarati pravna pitanja,
- nadzorna tijela izbjegavaju sukobe.
Rezultat?
❗ Stvaraju se „kvazi‑organizacije“ koje izgledaju kao pravne osobe, ali to nisu.
To dovodi do:
- pogrešnog predstavljanja u javnosti,
- potpisivanja dokumenata bez ovlasti,
- dodjele priznanja bez ovlasti,
- financijskih i pravnih rizika,
- narušavanja transparentnosti.
6. Najopasniji dio: potpisivanje projekata i izvješća
U praksi se događa da:
- predsjednici podružnica potpisuju projekte,
- potpisuju ugovore,
- potpisuju izvješća,
- koriste pečat Udruge,
- komuniciraju s institucijama kao da su ovlaštene osobe.
To je pravno nevaljano.
I najgore:
❗ Revizija to često ne primjećuje — ili ne želi primijetiti.
To otvara ozbiljna pitanja o:
- zakonitosti financiranja,
- valjanosti ugovora,
- odgovornosti potpisnika,
- odgovornosti institucija koje su ugovore prihvatile.
7. Zašto je ovo opasno za civilni sektor?
Jer se stvara sustav u kojem:
- pravila ne vrijede jednako za sve,
- ovlasti se izmišljaju prema potrebi,
- odgovornost je razvodnjena,
- transparentnost je narušena,
- a oni koji poštuju zakon ispadaju „problematični“.
To dugoročno vodi:
- gubitku povjerenja,
- gubitku vjerodostojnosti,
- političkoj instrumentalizaciji udruga,
- kaosu u financiranju,
- reputacijskim rizicima za braniteljske organizacije.
8. Zaključak: vrijeme je za jasno razgraničenje
Podružnice imaju važnu ulogu u radu udruga — ali ta uloga mora biti u skladu sa Zakonom i Statutom.
To znači:
✔ Podružnica može:
- okupljati članove
- provoditi aktivnosti
- predlagati voditelja
- predlagati kandidate za priznanja
- organizirati događaje
❌ Podružnica ne može:
- imati Skupštinu
- birati predsjednika
- donositi odluke u ime Udruge
- izdavati priznanja
- potpisivati projekte i ugovore
- koristiti pečat Udruge bez ovlasti
Sve drugo vodi u pravnu nesigurnost, reputacijske rizike i narušavanje transparentnosti.
Zato je važno da udruge, podružnice, institucije i politički dužnosnici poštuju formalni okvir — ne zato da bi se nekoga ograničilo, nego da bi se zaštitio ugled braniteljske populacije i osiguralo zakonito, transparentno i odgovorno djelovanje.
Željko Tomašić