Dan državnosti trebao bi biti najviši državni praznik posvećen demokraciji, višestranačju i konstituiranju prvog slobodno izabranog Sabora 30. svibnja 1990. To je dan koji pripada svim građanima Republike Hrvatske — ne jednoj udruzi, ne jednoj političkoj opciji, ne jednoj interesnoj skupini.
U Međimurskoj županiji ove se godine dogodilo upravo suprotno.
1. Zamjena sadržaja praznika
Umjesto da se Dan državnosti obilježi kao dan hrvatske demokracije, Županija ga je pretvorila u još jedan „braniteljski protokol“ — i to selektivan, politički filtriran i simbolički ispražnjen.
Umjesto demokracije, u prvi plan su stavljeni:
- misa (koja je sama po sebi vrijedna, ali nije sadržaj praznika),
- polaganje vijenaca braniteljima (što je sadržaj Dana branitelja, ne Dana državnosti),
- i — najproblematičnije — počasni zdrug jedne jedine udruge, UDVDR PMŽ.
Time je Dan državnosti pretvoren u scenografiju za jednu organizaciju, a ne u državni praznik svih građana.
2. Politička selekcija i ignoriranje obećanja
Posebno je uvredljivo što je Župan javno obećao da se više neće koristiti tzv. „počasni zdrug“ UDVDR PMŽ, nego Zrinska garda, koja je:
- službena,
- reprezentativna,
- povijesno utemeljena,
- i pripada svim Međimurcima, a ne jednoj udruzi.
Ove godine obećanje je prekršeno. Ne slučajno — nego namjerno.
To nije samo protokolarna pogreška. To je poruka.
Poruka da se jedna udruga smatra „službenom“, a sve ostale — uključujući i krovnu zajednicu braniteljskih udruga — smatraju dekorom ili statistima.
3. Branitelji kao politički rekvizit
Najveći apsurd je da se branitelje koristi kao „demokratski ukras“ za Dan državnosti, iako:
- Dan državnosti nije Dan branitelja,
- branitelji nisu povod praznika,
- branitelji nisu politički alat,
- branitelji nisu kulisa za PR sadržaje.
Branitelji su branili državu — ali nisu stvorili višestranačje, nisu konstituirali Sabor i nisu donijeli demokratske institucije. To su učinili građani na izborima 1990. i zastupnici prvog Sabora.
Zato je pogrešno i povijesno netočno Dan državnosti svoditi na Domovinski rat.
4. Što je BZ napravio drugačije?
BZ je ove godine napravio ono što institucije nisu:
- odali su počast Domovini, a ne samo braniteljima,
- obilježili su Dan državnosti kao praznik demokracije,
- pokazali su da branitelji mogu biti subjekt, a ne politički rekvizit,
- dali su sadržaj tamo gdje ga institucije nisu imale.
To je razlika između državotvornog pristupa i političkog marketinga.
5. Zašto je ovo važno?
Jer se ovdje ne radi o protokolu. Radi se o tome tko ima pravo predstavljati branitelje, tko ima pravo predstavljati županiju i tko ima pravo oblikovati javni prostor.
Ako se Dan državnosti pretvori u PR jedne udruge i jedne političke strukture, onda se:
- praznik prazni od sadržaja,
- branitelji instrumentaliziraju,
- demokracija se potiskuje,
- a javni prostor se sužava.
To nije samo loša praksa. To je opasna praksa.
Zaključak
Međimurska županija ove godine nije obilježila Dan državnosti. Organizirala je protokol koji je imao malo veze s demokracijom, a puno veze s političkim interesima.
BZ je, paradoksalno, bio jedini koji je Dan državnosti obilježio u njegovom izvornom smislu.
I to je činjenica koju vrijedi zapisati — i zbog javnosti, i zbog povijesti, i zbog budućnosti.
Željko Tomašić